Ovdje je vaznija vijest - Djeca iz domova - Prolaze im godine u čekanju . Valjda ju budete objavili sutra, jer se tu radi o djecici koja cekaju bolje sutra, odnosno bolje roditelje. Boljeg mamu i tatu, koji ce im pruziti ono sto im bioloski roditelji nisu htjeli i koje ce zavoljeti i osjecati se kao ljudi i na kraju uspjeti u zivotu. Ovako cekajuci u domovima... Pa da se zahvalimo nesposobnoj ministrici....

Prvih nekoliko dojenja boli zbog majušnih dječjih desni, zatim postaje ugodno, ugodno olakšanje, da ne spominjem užitak u povezanosti s čovječuljkićem koje ste donijeli na svijet. Štos je da s dojenjem treba početi prije nego se dojke prepune mlijekom, kojii sat nakon poroda. Ako žena ima manje bradavice (koje postaju sve uvučenije što se stvara više mlijeka i što se dulje oklijeva s početkom dojenja), postoje za to već pradavno mala plastična pomagala. Trajanje dojenja je individualno i ako ne slušate previše savjete sa strane točno ćete prepoznati trenutak kada djetetu treba dohrana a kasnije po vlastitim prilikama i nahođenju polako prekidati dojenje, ali u rodilištu ne dojiti ili prekinuti laktaciju, nemre biti normalno za dijete ni zdravo za majčin organizam, ne vjerujem. Nisam fan Roda prenemaganja niti općenito trtljanja po forumima o zdravlju, ni tih filozofija s dojenjem, pa s položajima rađanja i sličnim kerefekima, znaš gdje živiš i kakve usluge zdravstvo pruža, ne sviđa ti se? Plati si privat porod u vodi, svemiru ili kaj se već nudi. Eh da druga stvar je što sestre u rodilištima znaju biti, ali stvarno nije rijetkost, da oprostite, prave kra ... mah, nem rekla. Ali znaju, da, u najemotivnijem ženinom trenutku, umjesto osmijeha, raspale živčanost, dernjavu i neljubaznosti, pogotovo kad doktora nema u blizini, ko da im je netko pritisnul opciju: neljubazno. Radi toga i uglavnom samo radi toga, pristalica sam prisustva bračnog druga porodu, možda ih to malo štikavlje. I onda, liječnički timovi, kad predugo čekaju na carski rez ili bilo koji zahvat da pomognu ženi. Bo. ga. ra. ti. ako se nije porodila nakon 10 ili više sati intenzivnih trudova nekaj nije u redu i nešto će se loše desiti, djetetu, možda i majci, pa onda poduzmite nešto, inače joj i ne treba ni rodilišta ni doktora! Takvih sam se nagledala i naslušala primjera u to par puta što sam bila u rodilištima, čudo jedno, a poslije je uvijek, ali baš uvijek bilo, ups, omotala se pupčana, ups, ušla plodna voda u pluća... ups hiiiiiiiiiitno carski hiiiiiiiiitno operacijska sala, brzoooooooo. Uvijek mrvu prekasno i s posljecama po dijete. E to bih jako jako voljela čuti, objašnjenje, zašto se predugo čeka kad je jasno da porod ne teče glatko, ne sumnjam da bi i vrlo argumentirano to objasnili, ali meni je uvijek vuklo na dvije stvari: indolenciju i štednju. Pretpostavljam, štednju troškova operacijske sale. Poslije to ispadne krasna ušteda, kad dijete hoda godinama po doktorima, a još ljepše ako su posljedice trajno oštećenje, fizičko ili mentalno. To bih stvarno jednom voljela čuti od nekog ginića.

To nisu "želje" vec su prava svakog covjeka. Onaj komunisticki mentalitet gdje je lijecnik bog a pacijenti ovce, je dosao kraju. Kada ne smijes biti prisutan u radjaoni, prerazati pupcanu vrpcu djetetu I primiti djete nakon poroda, vec ga samo mozes promatrati kroz staklo, ne postoji nigdje u normalnim, suvremenim zemljama. A da ne govorim o razgovoru sa lijecnikom gdje pacijent moze pitati za opcije, alternative....