Teško je naći Hrvata koji nije barem malo razočaran eurovizijskim plasmanom našeg Baby Lasagne, koji je osvojio najviše glasova publike, ali je bio tek na trećem mjestu prema glasovima stručnih žirija, zbog čega mu je izmakla toliko željena pobjeda. Naš natjecatelj, pravim imenom Marko Purišić, u finalnoj je noći iznova pokazao veliku skromnost, zahvalivši svima koji su za njega glasali te istaknuvši da je švicarski natjecatelj/ica Nemo zasluženo odnio pobjedu.
Kako su naši ljudi strastveni oko svakog većeg natjecanja, ne čudi da su se unatoč Markovoj pomirljivosti zemljom proširili valovi nezadovoljstva i prozivki članova žirija za koje se smatra da su nas "pokrali", ali ono što nismo očekivali golema je provala mržnje prema Nemu, odnosno cijeloj LGBT zajednici koju se praktički krivi za Baby Lasagnino drugo mjesto na Eurosongu.
Nemo je, naime, nebinarna osoba – u engleskom jeziku za njih se koristi zamjenica "they", odnosno "oni", dok u rodno snažno određenom hrvatskom jeziku još nema jasnog konsenzusa kako im se obraćati. Radi se o ljudima koji se ne pronalaze u tradicionalnim odrednicama "muškoga" ili "ženskoga", što je na zapadu sve snažnije prepoznato kao legitimna identitetska opcija.
Rodne fluidnosti, na kraju krajeva, bilo je od kada je svijeta – prema nekim izvorima, nativni Amerikanci imali su više naziva za "treći spol" čiji su pripadnici bili ono što bismo danas nazvali nebinarnim ljudima, a ljudi koji se ne smatraju pripadnicima nijednoga ili se vide kao pripadnici obaju spolova dokumentirani su u povijesti svih naseljenih kontinenata.
Pa iako po svemu sudeći nije utjecala na Nemovu pobjedu, nebinarnost je postala osnova za izražavanje vulgarnog seksizma, homofobije i transfobije na društvenim mrežama, u čemu nažalost prednjače ljudi s naših prostora. Ne radi se tu o legitimnim šalama, kakvih ima mnogo kada god se radi o Eurosongu, nego o primitivnom ismijavanju pa i otvorenom govoru mržnje koji je toliko eskalirao da su reagirale i neke LGBT udruge.
Šire se sada i teorije zavjere, pa se "gej lobi" krivi za percipiranu nepravdu koja je nanesena Baby Lasagni. U glavi prosječnog internetskog trola, neki predsjednik LGBT svemira nazvao je svakoga od 185 članova stručnih žirija pojedinih zemalja i rekao: glasajte za nebinarnu osobu, Hrvatska ne smije proći! U stvarnosti, kao što je to dobro primijetila i glazbenica Ida Prester, za Baby Lasagnu glasali su upravo gejevi i Srbi, jer je queer zajednica najstabilnija baza eurovizijskih fanova, dok u žirijima sjede pripadnici nekih drugih, korporativno-medijskih centara moći.
Time što smo se okomili na queer (pa i nebinarne) ljude koji već godinama drže eurovizijski duh razigranim i živim, osim što padamo u klopku najprimitivnije mržnje prema slabijem, ne služimo na čast ni Baby Lasagni, dečku koji je osvjetlao obraz naše zemlje kao mladi, progresivni, talentirani Hrvat i katolik. Teško je zamisliti da bi se preko njegovih usana prevaljivale uvrede u kojima se praktički natječu njegovi navodni fanovi, koji njegovo drugo mjesto vide i kao pljusku našem kulturnom identitetu i tradiciji.
A tu tradiciju, ne zaboravimo, u rodnom su smislu činile i majke i virdžine, a u recentnijoj glazbeno-scenskoj povijesti Doris Dragović sa svojom "Marijom Magdalenom" ili eterična "Sveta ljubav" Maje Blagdan, ali i avangardna testosteronska eksplozija Leta 3 ili pak Oliver Mandić koji je na naslovnici kultnog albuma "Probaj me" još 1981. godine pozirao u najlonkama i štiklama.
Reći da je Švicarska pobijedila radi ideologije nije govor mržnje. A verbalni delikt koji se ovakvim tekstovima želi uvesti je direktan napad na osnove demokracije... Kada se ono Gay is Okay pretvorilo u NOT Gay is NOT Okay? I ovaj tekst baš to pokazuje svojim teorijama da samo queer osobe mogu napraviti show i da show drugačije ne može postojati...